Ante Ivčević Cobo: Nek su mi se smijali, palagružonka je danas ekskluziva

Ante Ivčević Cobo: Nek su mi se smijali, palagružonka je danas ekskluziva

0 3458

Slobodna Dalmacija donosi priču o jednom zanimljivom komiškom vinaru, Anti Ivčeviću Cobotu i njegovoj lozi – palagružonki.

“Kad bi svako od nas napravio nešto malo, tolike bi stvari bile dobre. Znate, u Komiži se kaže: ‘Puno malo.’ Znači punooooo malo. Ovo je stvarno puno malo”, tumači nam komiški vinar Ante Ivčević, nadimka Cobo, ponosno pokazujući svoj jedinstveni, netom preorani vinograd u viškom Podšpilju, s tisuću trsova palagružonke, autohotne sorte loze koju je spasio od izumiranja.

Njezino prvo vino nedavno je premijerno degustirano u Bruxellesu u sklopu izložbe projekta “Moj komadić zemlje” i odmah je izazvalo oduševljenje uzvanika u Općoj upravi za zaštitu okoliša Europske komisije već zbog same činjenice što se vino palagružonke zadnji put pilo prije 500 godina. Sve dok se, kazuje Ante Ivčević, na Palagruži nije odronulo pola brda i kamenje zasulo vinograd o kojemu su brinuli benediktinci u podnožju najudaljenije hrvatske lanterne.2

Komiški je vinar jedan od 14 hrvatskih poljoprivrednika (ima među njima i pčelara, ribara, uzgajivača konja, proizvođača sira, ekološkog povrća i žitarica…) koje je okupila Marija Martinko, voditeljica projekta “Moj komadić zemlje”, finalista za nagradu “Natura 2000” – priznanja koje Europska komisija jednom godišnje dodjeljuje najboljim projektima u području “Natura 2000”, ekološke mreže zaštićenih područja u EU-u, najveće koordinirane mreže tog tipa u svijetu.

– Hrvatska, od svih europskih zemalja, trenutno ima najviše teritorija koji pokriva projekt “Natura 2000”, prešli smo Portugalce i Slovence. Kod nas je priroda netaknuta, zemlja čista, sad to treba iskoristiti i potencirati neke stvari – naglašava komiški zaljubljenik u vinogradarstvo, čiji se trsovi prostiru na dva hektara površine. Proizvodnju vina temelji na vugavi, ima i plavca, a u susjedstvu svoje ljubimice, otporne palagružonke, posadio je i cipidrag (zinfandel ili kaštelanski crljenak). Ipak, njegova je miljenica, usprkos drugim vinima, postala pravi otočni hit – lani je ubrao oko 350 kilograma grožđa, od čega je napravio oko 170 litara vina, a ove se godine nada toni slatkih bobica od kojih će imati oko 1000 boca ekskluzivnog vina.

3

– Da mi je imati 10.000 boca, samo u ovih nešto više od mjesec dana, otkako smo se vratili iz Bruxellesa, sve bih prodao. I u Hrvatskoj i inozemstvu, svi su zainteresirani. Ali sve je to još u fazi eksperimenta, nemoguće je od male količine napraviti nekakvo ekskluzivno vino. Ovo prvo vino je ispalo super, ovu godinu ćemo ga koristiti za neke prezentacije i degustacije – govori proizvođač raritetnoga bijelog vina, opisujući ga kao lagano, pitko i osvježavajuće, s voćnom aromom koja “daje” na mandarinu.

U proteklih 15 godina, otkako je zasadio prvu loze palagružonke u Podšpilju, trebalo je puno muke i predanosti dok nije oformio vinograd i kušao njezinu kapljicu.

Cijeli članak pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.

Piše: Mirela Goreta + Foto: Bozidar Vukičević + Slobodna Dalmacija