SHARE

Čitamo ovih dana u mnogim medijima, kako “najstariji grad na tlu naše domovine” slavi svoj 2399. rođendan. I moramo priznati da smo malo zbunjeni. Ne znamo što je po srijedi, je li se to matematika preokrenula ili se “tlo naše domovine” opet iznenada suzilo, a da vijest o tomu još nije stigla do nas?

Naime, sasvim sigurno 2399. rođendan grada Farosa je obljetnica pred kojom čitava Domovina može biti ponosna. Faros je naš pravi hrvatski dragulj u raskošnoj kamenoj nisci koja se poput najljepše kolajne gordo vijuga duž hrvatske obale mora Jadranskog. I bilo bi sasvim nepristojno kvariti rođendansko slavlje, da se pri svakom rođendanu Farosa ne potkrada jedna notorna povijesna neistina. Pa ako baš hoćete i uvreda stanovnicima jednog drugog grada na susjednom otoku.

6

Jer ako je Vis još uvijek “na tlu domovine” Hrvatske, ako nas nisu prekrižili i izbacili iz svog sastava, onda grad Faros ipak ima i najmanje koje desetljeće stariju sestru Issu iliti hrvatskog brata – grad Vis.

Ove godine grad Vis je proslavio svoj 2412. rođendan

Zanimljivo je da prvu cjelovitiju povijest otoka Visa nije napisao Višanin, nego baš Hvaranin, poznati i vrlo cjenjeni hrvatski povjesničar Grga Novak (Hvar, 2. travnja 1888. – Zagreb, 7. rujna 1978.). Bilo bi stoga malo čudno da bi on, a napisao je dakako i povijest Hvara, zamijenio svoju djecu u rodilištu, pa o starijemu napisao da je mlađi, a o mlađemu da je stariji.

A upravo on nas u svojim knjigama poučava, ako uzimamo za nadnevak rođenja naših gradova godinu utemeljenja grčkih kolonija na Jadranu, onda je Dionizije I. ili Dionizije Stariji (oko 432. pr. Kr. – 367. pr. Kr.) 397. g. pr. Kr. utemeljio svoju koloniju na Visu i osnovao drevni grad Issu, odakle je krenula daljnja kolonizacija na hrvatskoj obali Jadrana.

4

Dok čitavo desetljeće kasnije, točnije godine 385. – 384. pr. Kr. kolonisti s otoka Parosa u Egejskom moru, osnivaju uz pomoć Dionizija Far (Pharos), današnji Stari Grad na Hvaru. Iliri s otoka Hvara su se pobunili protiv osnivanja grčke kolonije i u pomoć im stiže 10 000 Ilira s kopna, a Farani u pomoć pozivaju Dionizijevu mornaricu, stacioniranu u Issi. Dakle, ni prvog rođendana ne bi bilo u Farosu bez mornarice s Isse!

I prvi poznati kralj na Jadranu bio je Višanin

No i mnogo prije grčke kolonizacije i utemeljenja Isse, Vis ima vrlo zanimljivu i burnu povijest. Tako Grga Novak u svojoj knjizi Vis I (JAZU, 1961.), pod naslovom “Prvi poznati kralj na Jadranu” piše:

3

“Gomile-humci na Visu pripadaju kraju brončanog doba, čiji su nosioci već svakako Indoevropljani Iliri. Iliri dolaze na dalmatinsko Primorje i njegove otoke negdje u II. tisućljeću prije n. e. i uništavaju dotadanju kulturu obojene keramike. Živeći dugo u rodovskom, a zatim u patrijarhalnom uređenju. Iliri ne osnivaju države, koja im i ne treba, jer i onako nema još država ni oko njih. Međutim, kad se u južnom dijelu Balkanskog poluotoka formiraju države, i kada ove preko trgovaca i kolonista počinju da šire svoje interese po Sredozemnom moru, počinju da se i na Jadranskom moru stvaraju države. Prva je takova ilirska država isejska. Teopomp je napisao da je Jonsko more dobilo svoje ime “po nekom čovjeku rodom iz Isse, koji je jednoć ovim krajevima vladao.” Štoviše, ovaj nam je isti pisac zabilježio i to, da je taj Jonije bio “rodom Ilir”.”

Jonijev otok

“Ne trebamo napose isticati da Jonsko more nije dobilo ime po isejskom Joniju, jer je vrlo dobro poznato, da ono svoj naziv duguje Jonskim otocima.” – piše Grga Novak na istom mjestu – “Nema međutim nikakove sumnje da je doista postojao neki Jonije, koji je bio vladar na otoku Issi. Teopomp, koji nam je gornju vijest zabilježio, živio je u IV. stoljeću pr. n. e., dakle u istom stoljeću, u kojem je osnovana i grčka kolonija na ovome otoku (rođen je oko 380., a umro poslije 305. pr. n. e.). Historičar Teopomp mogao je, bez sumnje, vrlo dobro poznavati prilike na Jadranskom moru u svoje doba. Kad već govori o nekom vladaru otoka Isse – koji je Dionizije Stariji Sirakuški zauzeo jedva koju godinu prije Tepompova rođenja, i na njem naselio Grke iz Sirakuze – ističući sa je bio rodom Ilir, znači da je taj vladar morao imati vlast i nad samom Issom i nad Jonskim morem još prije nego je Issa došla u ruke Dionizija Starijeg Sirakuškog i na njoj zagospodarili Grci, svakako, dakle, prije početka IV. st. n. e. (…)

Gornju Teopompovu vijest potvrđuju i arheološki nalazi, i to jedan natpis te isejski novci. Prvi novci Isse, iz prve polovine IV. stoljeća, nose lik Jonija, koji je već tada bio isejski heroj, i kao takav poštovan. Jedan natpis, nađen na otoku Visu, naziva otok Vis “Jonijev otok”. Kako je natpis sastavljen u pjesničkoj formi, on pokazuje bez svake sumnje, da se tu ne radi o tadanjem nazivu otoka, nego da se samo hoće istaknuti, da je Vis bio otok Jonijev, koji se u vrijeme postanka natpisa – kao heros i nekadašnji gospodar otoka – na njemu štovao.

5

Nije potrebno napose isticati, da sirakuška kolonizacija Isse nije nipošto izbacila s otoka dotadanje njegove stanovnike. To grčki kolonisti nisu radili. Staro je ilirsko stanovništvo ostalo i na Visu, kao i na Hvaru, gdje je to i dokumentarno utvrđeno. Grci su se naselili samo u jednom naselju, koje su odmah i utvrdili, a sa starim isejskim stanovništvom sačuvali su potrebne im veze. Mora da su te veze vrlo brzo postale tijesne, kad Grci već u prvoj polovici IV. stoljeća postavljaju lik “Ilira Jonija” na svoj novac.

Jonije je dakle vladao Visom u V. stoljeću pr. n. e. ili još i prije toga. Svoju vlast raširio je on dakle i dopro sve do u Jonsko more, kojim je ovladao. Prema tome, njegova se država protezala, možda, onako kao par stoljeća kasnije država Demetrija Hvaranina, koji je imao svoju prijestolnicu u Pharosu na otoku Hvaru, a gospodovao srednjedalmatinskim otocima, osim Visa, te nekim krajevima na kopnu u srednjem i južnom dijelu Jadranskog, a možda i Jonskog mora.”

Zaboravljeni grad prvijenac

1

Kada, dakle, u Slobodnoj Dalmaciji čitamo kako su “svečanosti obljetničkog ciklusa “Utemeljiteljima u čast, predcima u spomen”, koji se ove godine u povodu 2399. rođendana grada Farosa održavao pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, zaključene “Koncertom za grad prvijenac” u starogradskoj dominikanskoj crkvi”, ne možemo a ne zapitati se je li Vis još uvijek u sastavu Hrvatske?

Ili smo toliko posenilili da nam je sasvim nebitna neumoljiva logika čiste matematike, po kojoj je 397. g. pr. Kr. bila ipak 12 godina prije 385. g. pr. Kr., ako već za izgubljeno Jonijevo kraljevstvo slavljenici nikad nisu ni čuli, što im i nije sasvim za zamjeriti, jer se i mi tako često izgubimo i ponašamo kao da ni ono ni grad prvijenac nikada nisu ni postojali.

Ili je marketing ipak najbitniji?

Vinko Kalinić