Naša vrijedna suradnica i svojevrsna viška kulturna ambasadorica, neumorna gđa. Dunja Bezjak, ponovno nam se javila s izvještajem o svojim aktivnstima na promociji Visa iz Maribora.

- “Jučer sam imala još jedno predavanje o našem otoku.” – piše nam Dunja – “Ovaj puta za članice kluba Iner Wheel. To su supruge rotarijanaca, ugledne i uspješne Mariborčanke. S velikim interesom su pratile moje izlaganje, popraćeno izborom fotografija A4 formata iz mojeg  albuma, prekrasnim snimkama projekcija s računala. Podijelila sam nekoliko brojeva Hrvatske zore i, naravno, brošuru o Visu na slovenskom jeziku, uz što sam spomenula i autora teksta, Jakšu Fiamenga i njegove stihove iz najljepših pjesama uglazbljenih u Dalmaciji, a više nego dobro poznatim i popularnim ovdje.”

- “Opet sam najprije progovorila o bogatoj i burnoj prošlosti otoka iz koje proizlazi i razumijevanje današnjeg vremna i njegovih stanovnika.” – piše nam gospođa Bezjak – “Naravno, da sam naglasila da je unatoč svima i svemu otok odolio i ostao hrvatski, dok su svi ostali otišli u povijest.”

- “A Vis danas?” – nastavlja gospođa Bezjak u svom e-mailu - “Nije ružičasto, ali nije na meni da sudim. Od srca bi željela da se stvari pomaknu na bolje i da se za mlade otvore neke perspektive, da se ne odlazi s otoka, da… I zato sam govorila o mojem viđenju života na Visu sa samo 3 tisuće ljudi: kako su organizirani, što rade, za što brinu?! Sve to su stvari koje me zadivljuju, jer nastaju u teškim uvjetima. Čestitam i podržavam svim srcem klapama u Visu i Komiži, amaterskom kazalištu, nogometnom klubu za mlade, viškoj regati, mali plavac, obadva bloga. Predstavila sam  englesku koloniju na otoku, galeriju skulptura Ivana Meštrovića u kojoj gostuju  mariborski slikari sa radovima na temu Visa, broju Slovenaca na otoku, kao i poznatim Slovencima koje možete susresti na Visu, nautičkom turizmu i neponovljivo lijepoj Viškoj rivi, seoskim domačinstvima i kulinarstvu... Nisam zaboravila ni promociju Viškog pjesništva i slikarstva u proljeće prošle godine u Mariboru, Ljubljani i Grazu.”

I na kraju, gospođa Bezjak, ovako završava svoje pismo: “Sigurna sam da će slika ljeta i ljepote otoka, predstavljene mojim viđenjem i doživljajem, uljepšati ove hladne, zimske dane mojim slušateljima, i probuditi želju u njima da to i sami vide i dožive.”

Što drugo reći, nego jedno veliko hvala, gospođi Dunji i njenoj iskrenoj ljubavi koju već godinama gaji prema našem i svom otoku Visu.

Vinko Kalinić
05. 01. 2010.