Bijaše jedan svećenik, čije ime pamte - facende! A facende su prispodobe. Istinite! Toliko su smiješne, da ih se ne može zaboravit. Ali i poučne. Naravno, ako čovjek ima dušu. Što će reći, osjet za ljudsko i božansko. U vremenu i prostoru.
Svećeniku ime bijaše don Ante Kuljiš, a facenda kaže da je jedne nedjelje održao znamenitu propovijed. Koja se pamti! U njoj je don Ante ilustrirao, i riječju i pokretom, kako će to izgledati kad dođe Sudnji dan. Onaj dan kad će Gospodin pozvati sve nas smrtnike na svoj sud, da nam izmjeri sva djela i nedjela. Pa kom obojci, a kom opanci.
- Prvo će se oglasit trube jerihonske! - kaže don Ante - I to tako snažno da će vrijeme zastati, nebo zatamniti a ljudi pocrveniti, od straha.
U tom trenutku, veli don Ante - Ja ću se sakriti u svoj vrt. Ispod lista od kupusa! A Gospodin će me zazvat: Don Onte, di su ti ovce i janjci, što sam ti ih povjerio na čuvanje?
- Ni slova ne ću reć! - razradio je don Ante taktiku svoje sudnje obrane - Samo ću se povuć još bliže trinkunu od kupusove glavice.
Onda će Gospodin još glasnije zagrmit i ponovit pitanje: Don Onte, di su ti ovce i janjci?
- Ni makac! Stat ću di san! Kuco! - neda se don Ante.
Onda će se Gospodin rasrdit i zagrmit će tako snažno da će se sva zemlja zatrest: Don Onte, di su ti ovce i janjci?
E tad ću izać i reć mu točno onako kako i je: Gospodine, koze i tovare si mi da, koze i tovare ti varaćam!
Što će reći da don Anti nije bila laka sa svojim župljanima, čim koze i tovare nije mogao dovesti u red da budu kako Bog zapovida, tj. ovce i janci.
Najvjerojatnije ni don Paulinu Bjaževiću, komiškom svećeniku a viškom župniku, nije bilo lako sa svojim stadom, i sigurno bi nam i on mogao ispričati mnoge facende iz svog višedesetljetnog svećeničkog i župničkog službovanja. Ne samo iz onog vremena kad je "religija bila opijum za narod" a svećenici narodni neprijatelji broj jedan, nego i iz ovog vremena kada su svećenici ponovno zgodna meta "za odstrel". Bilo bi zanimljivo poslušati i njegovu životnu priču. Siguran sam da bi se i u njoj našlo mnogo toga poučnog.
Zahvaljujući našem viškom blogeru Nikoli Kežiću, koji nije OZNA, ali sve dozna, no za razliku od one zloglasne tajne službe, šjor Nikola to radi baš kako spada, toplo, ljudski, i u najpozitivnijem smislu te riječi, dijeleći lijepe vijesti s nama, i portal Moj otok Vis se pridružuje čestitkama našem župniku koji je jučer obilježio 40-tu godišnjicu mladomisništva.
Što je sigurno, sigurno je: bolje kod Gospodina doći kao janjac nego kao koza! A i red je brate, zahvaliti čovjeku na sva četiri desetljeća koja je i u lijepim i u ružnim trenucima poklonio svojim Višanima.
Vinko Kalinić
