SHARE

Samostan i crkva sv. Jere na Prirovu, poluotoku oblika kruške u viškoj luci, nije tako „star“ kao „povijesni“ samostani Provincije sv. Jeronima iz 13. stoljeća (Split, Šibenik, Cres, Pula).

– „Običaj je kod nas franjevaca bio u tim stoljećima, ranim, da se sve crkve posvećuju utemeljitelju, sv. Frani, tako da imamo preko 30 crkava duž obale posvećenih sv. Frani. Međutim, ovdje je iznimka, tu je sv. Jere.Vjerojatno je razlog tomu bilo zatečeno zdanje, kapelica koju su fratri preuzeli i dakako, preuzeli ime, pa su i samostanu i crkvi dali ime sv. Jere“ – priča nam fra Damjan Glavaš, posljednjih 8 i pol godina gvardijan samostana u Visu u kojemu je još jedan svećenik, fra Stanko Mijić.

Fra Damjan u crkvi, lijevo je drveno raspelo
Fra Damjan u crkvi, lijevo je drveno raspelo

Fratri su u Visu nešto prije 1520. godine, a za svoje boravište iskoristili su temelje rimskog teatra i kamenje kojeg je bilo u izobilju oko ruševina. U najstarijoj ispravi u kojoj se spominje samostan sv. Jere iz godine 1520., navodi se fra Marin iz Kotora, koji u ime braće prima zemljište Zaosridac u Dolu na Visu, što mu je darovao Radovan Kuljiš iz Komiže, a za uzvrat da se za njegovu dušu fratri mole. To je najstariji dokument o spomenu fratara na Visu, a fratri su ga dali višekratno prepisivati, te se i danas nalazi u katastru iz 1748. godine kao prijepis.

Današnji samostan nije u potpunosti iz početka 16. stoljeća, kada su ovamo došli fratri. S vremenom je nadograđivan i obnavljan, te je pomalo mijenjao i izgled.

Uz samostan sv. Jere postoji i crkva, koja je u vrijeme kanonskog pohoda apostolskog vizitatora Augustina Valiera (1579.) bila tek djelomično izgrađena, a dovršena je 1603.godine. Njena vanjština otkriva kasnorenesansni stil, vrata su profilirana, iskićena plitkim ružama i reljefima stigma, natkrivena lunetom. Kako je u drugoj polovici 18. stoljeća grom oštetio zvonik, 1758. se na njemu izvode radovi, koji su doveli do toga da je gornji dio izgubio dio svoje ljepote.

Samostan i crkva sv. Jere u Visu
Samostan i crkva sv. Jere u Visu

– „Bliži se 500.-ta godišnjica samostana , u međuvremenu počela je obnova crkve, a samostan je već obnovljen, kako bismo obilježili jedan lijep datum i prisustvo franjevaca na otoku Visu. Dvoumimo se još da li je obilježiti točno 2020.godine , ili nešto prije, pa ćemo od 2015. – 2020. pripremiti i obnoviti sve što bude trebalo. S gradom Visom smo dogovorili uređenje trga ispred samostana i crkve, uredili smo kompletno krov i drvenariju, a sada se upravo pripremamo i za obnovu orgulja.

Poznati svećenik Zanella koji se bavio arheologijom dao je 1893. godine izraditi u Zadru nacrt koji mi danas čuvamo u samostanu, a kopiju smo izložili na ulazu u samostan radi turista i brojnih znatiželjnika. Iz tog vremena sačuvan je izvorni dio podruma kroz koji su prolazili glumci. Taj smo podrum u duljini od 20 metara adaptirali za budući muzej, građevinski radovi su završeni i očekujemo da ćemo u suradnji s Konzervatorskim zavodom muzej otvoriti za javnost sa stalnim postavom. Negdje oko 70-ak fragmenata pronađeno je tijekom arheoloških istraživanja i mi to čuvamo i to će se naći u budućem muzeju. Ostale eksponate odredit će struka,“ – kaže fra Damjan i nastavlja: “Inače u samostanu se čuvaju dva vrijedna eksponata, to su mala kamena bista visine tridesetak centimetara na hodiniku, stara navodno 3 tisuće godina i kamena maska kod ulaza u samostan. Također u samostanu se čuva nekoliko vrijednih slika, prije svih Posljednja večera koja je obnovljena. Zanimljivost je da je obično na slici Isus i 12 apostola, međutim na ovoj su još dvije ženske osobe koje poslužuju, te pas i dvije mačke. Tu su još slike sv. Jere, Gospa, također restaurirane, i mala slika Madone iz 16. stoljeća koju ne izlažemo, nego čuvamo u arhivu.“

Sveti Jere
Sveti Jere

Što se tiče crkve sv. Jere , ono što treba spomenuti svakako su jednomanualne orgulje s kompletnim pedalom i naravno romantičnom dispozicijom, nježnih i mekih registara, češkog graditelja. Riječ je o orguljama, jednim od četvero na otoku Visu, što govori o izuzetno dugačkoj glazbenoj tradiciji otoka Visa koja se do 20. stoljeća vezivala uz crkvene obrede i život u samostanima na otoku. I ove orgulje uskoro, nakon onih u komiškoj crkvi sv. Marije i onih u župnoj crkvi sv. Marije Gospe od Splica u Visu, očekuje restauracija.

Veliko drveno raspelo, po riječima fra Damjana, najvrijedniji je detalj u crkvi. Kako je upravo Kotor bio mjesto gdje su se sklanjali fratri bježeći pred Turcima, smatra se da je i raspelo donešeno iz Kotora.

Maska
Maska

Vis je bio hospicij, on nikad nije bio samostan koji bi konstantno imao četiri svećenika kao uvjet molitvenog načina života, nego se to mijenjalo i uvijek se to smatralo malim hospicijem ( lat.tugurium), malim samotištem koje je služilo brojnim redovnicima za pisanje svojih djela. Kako god smo izdvojeni od grada, a grad nam je na dlanu kao i mi gradu. Blizina Splita, Šibenika i brojnih mjesta na kopnu ovdje na samostanu u Visu podržavala je život, tako da samostan nikada nije bio zatvoren. No, u vremenu između 1812.-1815. godine Englezi su devastirali crkvu, porušili oltare, uselili vojsku i nažalost tada su odnešene brojne vrijedne slike. Grad Vis tada je uputio molbu u Beč da intervenira kod Engleza da se ukradeno vrati i da se kazne počinitelji, međutim odgovor nikada nije stigao.

Jedan od svećenika koji je ostavio najviše traga svojim djelom i boravkom u viškom samostanu i crkvi sv. Jere u Visu bio je padre Marin Oreb, koji je rođen 09. siječnja 1918. u Vela Luci a u Visu je boravio od 1971. do smrti 1989. godine.

Kamena bista
Kamena bista

Fra Damjan Glavaš nam kaže: „Bavim se mišlju da se tom čovjeku podigne spomenik upravo ovdje ispred crkve kad se bude uređivao trg jer je padre Marin bio i lingvist, etnolog, povjesničar, geograf i nadasve kroničar koji je zadužio grad Vis sa svojim knjigama, malim biserima. Sjećam se kad sam bio mladi svećenik, rado sam dolazio na Vis iz Zagreba, a fra Marin Oreb me je molio da ga pratim u obilascima sela na otoku gdje sam ja fotografirao, a on bilježio razgovore s mještanima, pjesme i način govora kako bi ih otrgnuo od zaborava, o čemu je 1971. godine izašla i njegova knjiga „Moj mali samostan“ koja je brzo rasprodana. Vjerovatno ćemo je u povodu predstojeće velike obljetnice tiskati, s dopunama. Fra Marin je zadužio ovo mjesto i grad Vis mu se lijepo odužio. Kad god se na Sve svete narod okupi na groblju onda se spomenu i fra Marina, i šetalište ispred crkve i samostana sv. Jere nosi njegovo ime. Nitko nažalost, poslije nije nastavio njegov rad, a ima još mnogo toga za napraviti“.

Bogoljub Mitraković + Slobdona Dalmacija